21.08.2015. | općenito

Predstavljamo paraolimpijce: skijaš Dino Sokolović

Skijanje se razvija i to jako dobro. Imamo puno mladih i perspektivnih skijaša i skijašica i za par godina će se vidjet prvi rezultati. Treba bit strpljiv.

Dino Sokolović, član Monoski kluba Zagreb, najuspješniji je hrvatski skijaš s invaliditetom.

Što skijaš paraolimpijac radi preko ljeta?

- Preko ljeta imam mjesec dana slobodno od treninga i pokušavam svaki trenutak provest sa ženom i uživat, jer kada počne skijaška sezona, neće me bit doma.

Prošla sezona je bila jako uspješna. Kada počinje nova i kakva su očekivanja?

- Nova sezona počinje suhim pripremama i to čim se vratim s mora. U sljedećoj sezoni nemamo veliko natjecanje, ali imamo Svjetski i Europski kup. Cilj je bit što bolji na rang listi. Prošle godine mi se posrećilo i bilo je jako puno utrka slaloma, dok je drugih disciplina, zbog loših vremenskih uvjeta, bilo manje. Na taj način sam uspio doći do drugog mjesta u ukupnom poretku Svjetskoga kupa, što je moj najbolji rezultat dosad.

Kako je i kada započela Vaša skijaška priča?

- Moja skijaška priča započela je 2007. godine. Monoski klub Zagreb tražio je zainteresiranu osobu za skijanje u monoskiji i ja sam se javio. Imao sam priliku naučiti skijati i još sam dobio monoskiju vrijednu više od 25 tisuća kuna. Nakon pet dana skijanja pozvan sam na državno prvenstvo i oduševio sve prisutne. To je bio početak, sve ostalo je rad, rad, rad.

Koliko često i gdje trenirate? Koja Vam je sve oprema potrebna?

- Na početku sezone treniramo po austrijskim glečerima, a čim padne snijeg i uvjeti budu dobri, selimo se na niža skijališta i svake godine pokušavamo iskoristiti Sljeme koliko god možemo. Ipak je doma najljepše. Odrađujemo dnevno i po dva treninga, ako nam uvjeti to dopuštaju. Opreme ima jako puno: jakne, kombinezoni, monoskija, štapovi, skije, kolci, oprema za održavanje i pripremu skija... Svaki put nam je kombi prenatrpan.

Skijanje nije jedini sport kojim ste se bavili. Kako to da ste se baš njemu odlučili posvetiti?

- Bavio sam se plivanjem i bio sam dosta dobar, ali sam odustao jer mi je bilo prenaporno. Plivanje je definitivno sport koji bih preporučio svim osobama s invaliditetom. Bavim se i košarkom u kolicima, gdje sam također član reprezentacije, ali skijanje je broj jedan. To je sport za koji imam dobre predispozicije. Za košarku sam prenizak, a za plivanje mi ruke nisu bile dovoljno dugačke.

Koji su dosad neostvareni ciljevi?

- Još uvijek nisam osvojio ni jednu medalju na velikim natjecanjima, a prošla su mi već tri na kojima sam mislio da mogu. Na Zimskim paraolimpijskim igrama u Sočiju sam bio najbliže tom ostvarenju, ali nedostajalo je malo sreće.

Razvija li se hrvatsko skijanje osoba s invaliditetom i u kojem smjeru?

- Skijanje se razvija i to jako dobro. Imamo puno mladih i perspektivnih skijaša i skijašica i za par godina će se vidjet prvi rezultati. Treba bit strpljiv.

Izvor: HPO