02.03.2018. | paraolimpijske igre
Bruno Bošnjak – živi svoj san kao prvi predstavnik Hrvatske u para snowboardingu!
Bruno Bošnjak prvi je predstavnik para snowboardinga u povijesti Hrvatske. Nakon što mu se cijeli život izokrenuo nakon nesreće priliko priprema za Olimpijske igre u Torinu 2006., mislio je da neće ostvariti svoj životni san - natjecati se na Igrama. U razgovoru s Brunom otkrili smo koliku hrabrost i inspiraciju nosi priča našeg zimskog paraolimpijca.
Bruno Bošnjak prvi je predstavnik para snowboarding discipline u povijesti Hrvatske. Bruno je izborio plasman na Olimpijske igre u Torinu 2006. godine, a tada se dogodila nesreća koja mu je promijenila život. Nakon što mu se cijeli život izokrenuo, mislio je da neće ostvariti svoj životni san - natjecati se na Igrama, a sada je upravo u PyeongChangu na Zimskim paraolimpijskim igrama! U razgovoru s Brunom otkrili smo koliku hrabrost i inspiraciju nosi priča našeg zimskog paraolimpijca.
Sretan sam i ponosan što mogu predstavljati Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama. Od malih nogu mi je bio cilj pokazati nabolje od sebe na Olimpijskim igrama i osvojiti medalju koja će biti moj lavlji urlik svijetu da se borim. Skoro sam otpisao tu svoju životnu želju jer dugo nije ni postojala snowboarding disciplina, a onda sam našao snagu u sebi i shvatio da me samo moje tijelo sprječava da budem ono što jesam u srcu.
S obzirom na to da se i prije nesreće bavio snowboardingom, sada itekako osjeti razliku.
Najvažnija razlika je da su staze sada ipak malo blaže. Prije koji tjedan na Olimpijskim igrama bilo je pravo ludilo, sportaši su nevjerojatni, ali ja na žalost više ne mogu tako voziti. Međutim, trening mi je ostao isti, čak djelomično treniram na stazi na kojoj sam bio prije nesreće. Želim osjetiti život, ne dopuštam da mi tijelo stvara prečvrste granice.
Naš paraolimpijac sada ipak pažljivije pristupa sportu, ali roditelji i treneri su uvijek tu da ga odmaknu od straha ponovnog stajanja na snowboard.
Sigurno da me nekada ulovi strah, na primjer nedavno sam pao na treningu, ali trener me dobro ohrabrio i motivirao. Uglavnom me najviše pogađa to što me moje tijelo sprječava da vozim tehnikom kojim sam vozio prije nesreće, ali i ovako sam presretan. Odbijam sjediti doma - sport je moj životni put.
Mamu i tatu je bilo strah vidjeti me na snowboardu, posebno nakon nesreće, ali nedavno su došli na trening pa su mi otvarali vrata, snimali me i davali start signal. Čudio sam se da su ostali tako mirni i staloženi, ali ponosan sam na njih što su prepoznali koliko mi je ovaj sport važan u životu. Oni su moja snaga i sretan sam da imam tako hrabre roditelje.
Bruno Bošnjak pravi je profesionalac, ali ipak ima jedno maleno praznovjerje koje mu pomogne da se fokusira na natjecanje.
Pa to je i nije praznovjerje, to je zapravo jedan mali pokret koji radim na startnoj liniji. Lagano naslonim ruku na svoje rame i tako se umirim. Onda sam skroz u fokusu - predam se momentu, gledam, osluškujem, osjećam trenutak. Tada je sve u svemiru posloženo samo za taj trenutak - natjecanje.
Naš Bruno se ipak voli kvalitetno opustiti i nije ga strah posegnuti za štednjakom.
Opuštam se kroz sport, wellness obožavam. Ne samo da mi je olakšava radi ozljede koju imam nego zaista volim da me se tako tetoši. Kada sam već kod tetošenja, volim i fino jesti, toliko da ću si i sam skuhati samo da bude po mojem guštu.
Bruno Bošnjak je već u PyeongChangu u Južnoj Koreji i sprema se za svoje prve Paraolimpijske igre. Naših rekordnih 7 paraolimpijaca dat će sve od sebe kroz svih 9 dana Igara, od 9. do 18. ožujka, te će se kao što naš Bruno kaže: sprijateljiti i s drugim sportašima jer je zadatak paraolimpijaca da kroz zajedničku suradnju podignemo ovaj sport na još višu razinu i da si pomognemo da budemo što bolji.
Izvor: HPO